Okupacija Kraljevine Jugoslavije u talijanskoj književnosti: osvrt na istraživanja prof. Mate Zorića

Godine 1971. hrvatski talijanist Mate Zorić napisao je opširnu studiju o motivu Hrvatske i Hrvata u talijanskoj književnosti od Dantea do suvremenosti. Dio te studije, koji je posvećen talijanskoj književnosti o okupaciji južnoslavenskih područja (1941-1943), analizira se u ovome članku. Najprije se ukazuje na Zorićeve imagološke interese i na inkluzivnost koja ga je vodila u sastavljanju popisa talijanskih djela s motivom Hrvata, osobito s obzirom na autobiografske i memoarske narative o ratu. Zatim se raspravlja o tome koliko se poznavanje djela talijanske književnosti o okupaciji Balkana promijenilo do danas. Kao najvažniji tekst koji je postao poznat nakon Zorićeve studije navodi se zbirka pripovijesti Olga a Belgrado intrigantne spisateljice Irene Brin. Utvrđuju se razlozi njezina dosluha sa suvremenim književnim ukusom (fragmentarnost, doživljaj tjeskobe i straha), sa suvremenim čitanjima povijesti (idejna nedorečenost) i s postfeminizmom (poigravanje s tradicionalnim oblicima femininosti). Promatraju se i promjene u komparatističkoj metodologiji od Zorićeva vremena do danas, te se ističe važnost postkolonijalne kritike, osobito njezinog ukazivanja na odgovornost istraživača i u izvanznanstvenom svijetu. Navode se analize talijanskih antropologa i povjesničara posvećene talijanskoj kolonijalnoj politici u Africi i na Balkanu, te se konstatira kako ih vodi zajednička politika pamćenja utemeljena na antifašizmu. Zaključno se utvrđuje da je antifašizam okvir i Zorićevih istraživanja, što uspostavlja most između njega i navedenih suvremenih autora. /// In 1971, Croatian scholar of Italian language and literature Mate Zorić wrote an extensive study on the motif of Croatia and Croats in Italian literature from Dante to the present day. This article analyses the part of the study dedicated to the Italian occupation of South-Slavic territory (1941-1943). First, we draw attention to Zorić’s imagological interests and the inclusivity that led him to catalogue works of Italian literature in which Croats are mentioned, especially with regards to autobiographical narratives and memoirs about the war. Furthermore, we discuss the extent to which the understanding of the works of Italian literature about the occupation of the Balkans has changed until the present day. We cite interesting author Irene Brin’s short story collection Olga a Belgrado as the most important text that gained prominence after Zorić’s study. We determine the reasons of her leaning toward contemporary literary taste (fragmentation, the sense of anxiety and fear), the contemporary reading of history (ideological vagueness), and postfeminism (playing with traditional forms of femininity). The changes in comparative literature methodology from Zorić’s time until the present day are also examined. We emphasize the importance of postcolonial criticism, especially when it points to the responsibility of the researcher in the world outside academia. We cite Italian anthropologists’ and historians’ analyses dedicated to Italian colonial politics in Africa and the Balkans, and state that they are led by common politics of memory based on antifascism. In conclusion, we determine that antifascism serves as the framework of Zorić’s research as well, which connects him to the aforementioned contemporary authors.