Dokumentarni teatar i borba za pamćenje: "Rižarna" Filiberta Benedetiča i Miroslava Košute u Trstu 1975.

U Slovenskom kazalištu u Trstu 1975. godine prikazana je drama Rižarna Filiberta Benedetiča i Miroslava Košute, u režiji Jože Babiča i Marija Uršiča. Radi se o dokumentarnoj drami pisanoj na osnovu arhivske građe i svjedočenja koja je prikupio istraživač Albin Bubnič (na slovenskom, hrvatskom, talijanskom), s labavim dramskim zapletom koji ne vodi katarzi već svojim finalnim beznađem prebacuje odgovornost za dalje pamćenje i djelovanje na gledatelje. Drama nastaje u niši slovenskog i antifašističkog pamćenja Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. Logor je osnovan s ciljem borbe protiv partizanskog pokreta u Operacijskoj zoni Jadranskog primorja i deportacije Židova, uz kolaboraciju bivših fašističkih struktura i tršćanskih građana. Poslije rata, nakon što je Trst pripao Zapadnom bloku, pamćenje Rižarne bilo je neugodna uspomena koju je trebalo uklopiti u novi, hladnoratovski raspored snaga. Osim analize dokumentarne drame iz 1975., rad opisuje i djelovanje kazališne amaterske kupine SAG (Slovensko amatersko gledališče) usmjereno protiv okoštalog obrasca pamćenja antifašističke borbe kakvo je za njih predstavljala upravo predstava Rižarna. Taj sukob unutar manjine (i unutar njezine »lijeve fronte«) tumači se u širem kontekstu hladnoratovskih borbi za pamćenje. // ABSTRACT IN ENGLISH: In 1975, the play by Filibert Benedetič and Miroslav Košuta Rižarna, directed by Jože Babič and Marij Uršič, was performed at the Slovenian Theatre in Trieste. It is a documentary drama based on archival material and testimonies from the Nazi camp San Sabba Rice Mill (in Italian: Risiera di San Sabba, in Croatian: Rižarna San Sabba, in Slovenian: Rižarna pri Sveti Soboti), which operated in Trieste from 1943 to 1945. The concentration camp with a crematorium was created to fight the partisan movement in the Operational Zone of the Adriatic Littoral and to deport Jews. Former fascist organisations and citizens of Trieste collaborated eagerly with the Nazis. After the war Trieste belonged to the Western bloc: the San Sabba camp was an unpleasant memory that had to be incorporated into the new Cold War order. The play Rižarna belongs to the niche of Slovenian and anti-fascist memory of the camp. In addition to an analysis of the play, the contemporary amateur theatre group SAG is also described in the paper. Drawing on the revolutionary ideas from 1968, SAG considered the whole production of Slovenian professional theatre, including the play Rižarna, as obsolete and inefficient. This generational conflict within the „left wing“ of the Slovenian minority in Trieste is here interpreted in the wider context of the Cold War struggles for memory.